Institucionalna šutnja – koliko nas zapravo košta nemar sustava?
U demokratskom društvu temeljena na vladavini prava, očekuje se da institucije rade u službi građana. Plaćamo ih iz javnog proračuna, a time i iz vlastitih džepova. I to ne malo. No, postavlja se pitanje – plaćamo li ih za rad ili za nerad?
Sve češće svjedočimo apsurdnim situacijama u kojima pravila, zakoni i procedure vrijede samo za “male ljude”, dok se gospodarski zahvati – često s ozbiljnim posljedicama po okoliš – odvijaju bez ikakvih dozvola, elaborata ili nadzora.
Kako je moguće…
- …da se u području ekološke mreže Natura 2000 betonira mul bez pravne osnove?
- …da se postavljaju betonski blokovi u more, bez elaborata o utjecaju na okoliš, bez koncesije, bez ikakvog vidljivog traga dozvole?
- …da se koriste neregistrirani pontoni u gospodarske svrhe, mimo zakona?
- …da se u restoranima posluje s gostima, a da za tu djelatnost nije registrirana gospodarska jedinica “restorana”?
- …da službenici izlaze na teren, “vide” očigledne nepravilnosti, i vraćaju se u urede kao da su vidjeli čistu prirodu?
Šutnja nije samo neodgovornost – to je suučesništvo
Kada javni službenik dođe na teren i zatvori oči pred činjenicama, to nije samo čin nemara – to je čin institucionalnog zataškavanja. Ako se ne reagira na vidljive nezakonitosti, ako se ne traže dozvole, ako se ne propituje podrijetlo infrastrukture – što to govori o našem sustavu?
Zar smo stvorili državu u kojoj su zakoni samo dekoracija? U kojoj je običan čovjek podložan sankcijama za svaku sitnicu, dok se “poduzetnici” s debelim vezama mogu širiti po obali, bez ikakve dokumentacije?
Koliko takvih slučajeva ima?
Ne govorimo više o izoliranim incidentima. Ovo je postao obrazac ponašanja. Tiha legalizacija nelegalnog. Zatvaranje očiju pred očitim. I dok institucije šute, okoliš pati, građani gube povjerenje, a zakoni postaju mrtvo slovo na papiru.
Što je uopće demokratsko društvo?
Demokracija nije samo pravo na izbore. To je i vladavina zakona, jednakost pred institucijama, i odgovornost. Ako toga nema – kuda idemo? Ako je kriminal “organiziran”, a sustav neorganiziran, jesmo li svjesni na kakvom smo putu?
Vrijeme je da postavimo javna pitanja.
Vrijeme je da tražimo jasno i glasno odgovornost.
Jer ovo nije samo pitanje legalnosti – ovo je pitanje naše budućnosti.
press kit – Građanska inicijativa za razvoj otoka Drvenika V
Otvoreno more – Krknjaši trebaju dobiti zaštitu značajnog krajobraza uz ograničenje broja plovila i posjetitelja
