35 milijuna eura iz EU fondova za otoke SDŽ: strateški promašaj, mimo principa EU

EU fondovi razvoj održivih otoka
simboličnih 2,5 % EFRR sredstava za otoke postaje politički manevar, a ne dugoročna strategija koja bi jačala lokalne zajednice.

Iako EU stručnjaci jasno definiraju održivi razvoj malih otoka – fokusiran na demografsku stabilnost, cjelogodišnja radna mjesta i očuvanje resursa – Hrvatska sredstva koristi prvenstveno za sezonski turizam i infrastrukturne projekte, zanemarujući stvarne potrebe otoka. 

Rezultat: simboličnih 2,5 % EFRR sredstava za otoke postaje politički manevar, a ne dugoročna strategija koja bi jačala lokalne zajednice.

Splitsko-dalmatinska županija najavila je 35 milijuna eura ulaganja iz EU fondova u otoke. Vijest zvuči snažno i razvojno, no iza velikih brojki nužno je postaviti ključno pitanje:
razvijamo li doista otoke – ili samo projekte na otocima?

Prema objavljenom članku u dnevnim novinama, sredstva se usmjeravaju u infrastrukturu, kulturne objekte, muzeje, knjižnice, luke i rive, ali i u vatrogasnu i sigurnosnu infrastrukturu. Projekti su vidljivi, mjerljivi i administrativno „čisti“. No ono što u toj slici i dalje nedostaje jest – stvarni život otočana.

Kako se mjerila nerazvijenost otoka?

Nije jasno objašnjeno po kojim kriterijima Splitsko-dalmatinska županija i jedinice lokalne samouprave određuju:

  • koji otok dobiva koliko sredstava
  • uzimaju li se u obzir broj stalnih stanovnika
  • dugogodišnji trendovi iseljavanja
  • prometna izoliranost
  • dostupnost osnovnih javnih usluga

Postavlja se legitimno pitanje:
Jesu li EU sredstva raspodijeljena prema stvarnim potrebama otoka ili prema administrativnoj spremnosti projekata?

Takav pristup često pogoduje većim, turistički razvijenijim sredinama, dok mali i ranjivi otoci ostaju na rubu razvojnih politika.


Opća definicija održivog razvoja

Temeljna definicija održivog razvoja u EU proizlazi iz Brundtland Reporta (1987):

“Razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjosti bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da zadovolje vlastite potrebe.”

Ova definicija služi kao polazište EU politika, no za male otoke dodatno se razrađuje i pooštrava.


Održivi razvoj malih otoka prema EU stručnjacima

Prema Europskoj komisiji, ESPON-u i Otočnoj inicijativi EU, održivi razvoj malih otoka mora biti:

  • integriran,
  • teritorijalno osjetljiv,
  • usmjeren na ljude, a ne samo na infrastrukturu.

Demografska održivost – temelj razvoja

EU dokumenti ističu da je demografski pad najveći razvojni rizik otoka. Održivi razvoj uključuje:

  • stabilan ili rastući broj stalnih stanovnika,
  • zadržavanje mladih i povratak iseljenih,
  • uvjete za život obitelji tijekom cijele godine,
  • dostupno i priuštivo stanovanje.

EU naglašava: “Ulaganja bez demografskog učinka nisu održiva.”
(European Commission, 2020; ESPON, 2019)


Ekonomska održivost – više od turizma

Monokulturna i sezonska ekonomija povećava ranjivost otoka. Održivi razvoj uključuje:

  • diverzifikaciju gospodarskih aktivnosti,
  • cjelogodišnja radna mjesta,
  • podršku lokalnom poduzetništvu i OPG-ovima,
  • digitalnu ekonomiju i rad na daljinu.

“Turizam je prihvatljiv samo ako ne ugrožava društvenu i prostornu ravnotežu.”(European Commission, 2021; OECD, 2018)


Prostorno-infrastrukturna održivost – osnovni uvjeti života

EU razlikuje:

  • infrastrukturu za život stanovnika,
  • infrastrukturu za posjetitelje.

Za male otoke održivi razvoj znači:

  • sigurnu opskrbu vodom,
  • pouzdanu energiju iz održivih izvora,
  • prometnu dostupnost,
  • digitalnu povezanost,
  • osnovne zdravstvene i socijalne usluge.

“Infrastruktura bez funkcije za stalne stanovnike ne smatra se razvojem.”
(European Commission, 2020; ESPON, 2020)


Ekološka održivost – ograničeni resursi

Mali otoci imaju:

  • ograničene vodne resurse,
  • osjetljive morske i kopnene ekosustave,
  • nizak kapacitet apsorpcije pritisaka.

Održivi razvoj uključuje:

  • kontrolu izgradnje,
  • upravljanje vodom i otpadom,
  • zaštitu biološke raznolikosti,
  • prilagodbu klimatskim promjenama.
    (EEA, 2021; European Commission, 2019)

Otpornost (resilience) – ključna EU kategorija

Otpornost je sposobnost teritorija da:

  • apsorbira šokove,
  • prilagodi se promjenama,
  • nastavi funkcionirati bez kolapsa zajednice.

Za male otoke to znači:

  • lokalnu proizvodnju i opskrbu,
  • energetsku i vodnu samodostatnost,
  • funkcionalne krizne sustave,
  • snažnu lokalnu zajednicu.
    (European Commission, 2021; OECD, 2020)

Habitability – kvaliteta svakodnevnog života

Novija EU istraživanja koriste pojam habitability, odnosno mogućnost normalnog, dostojanstvenog života. Za otoke to podrazumijeva:

  • dostupnost osnovnih usluga,
  • društveni i kulturni život tijekom cijele godine,
  • sigurnost i predvidljivost svakodnevice.

“Ako otok nije dobar za život zimi, nije održiv teritorij.”
(ESPON, 2021; European Commission, 2020)


Što održivi razvoj malih otoka NIJE

EU i stručna literatura jasno isključuju:

  • nepovezane projektne intervencije,
  • razvoj isključivo temeljen na turizmu,
  • infrastrukturne projekte bez društvenog učinka,
  • razvoj bez stalnih stanovnika.
    (ESPON, 2019; European Commission, 2020)

Hrvatski kontekst

Hrvatski Zakon o otocima dodatno naglašava:

  • potrebu demografske obnove,
  • dostupnost osnovnih usluga,
  • posebnu zaštitu malih i slabije naseljenih otoka.
    (Zakon o otocima, NN 116/18, 73/20)

U jednoj rečenici

Održivi razvoj malih otoka u EU znači stvaranje dugoročnih uvjeta za život, rad i ostanak stanovništva tijekom cijele godine, uz očuvanje ograničenih resursa i jačanje otpornosti lokalne zajednice.

Za Drvenik Veli i Drvenik Mali: projekti koji ne rješavaju ključne probleme

Prema novinskom članku, Grad Trogir je aplicirao za projekte koji se odnose na Drvenik Veli i Drvenik Mali, ali prvenstveno u segmentu vatrogasne infrastrukture i pristojbe (DVDa Trogir).

Međutim, važno je reći ono što otočani znaju iz svakodnevnog iskustva:

  • Drvenici nemaju tekuću vodu
  • hidranti nisu aktivirani
  • u slučaju požara, kao i do sada, interveniraju kanaderi i helikopteri

Iskreno, to nije ono što Drvenicima danas najviše treba.


Što Drvenicima zaista treba?

Problem nije u tome što se ulaže u sigurnost – ona je nužna. Problem je u tome što se razvoj svodi na parcijalne tehničke mjere, bez šire analize i bez stvarnog uključivanja otočana.

Iz dostupnih informacija proizlazi da:

  • nije provedena ili uzeta u obzir anketa otočana
  • Grad Trogir se nije analitički suočio s pitanjem:
    • što je potrebno za dugoročni razvoj
    • što je potrebno za kvalitetan život
    • što povećava habitability i mogućnost cjelogodišnjeg naseljavanja otoka

Bez vode, sigurne električne energije, stanovanja, cijelogodišnih radnih mjesta i osnovnih usluga, vatrogasna infrastruktura ostaje nužna, ali nedovoljna mjera.


Razvoj otoka nije tehničko, nego društveno pitanje

Ako želimo da Drvenik Veli i Drvenik Mali budu živi, naseljeni otoci, razvoj mora uključivati:

  • osiguranje osnovne infrastrukture (voda, energija, digitalna povezanost)
  • stvaranje cjelogodišnjih radnih mjesta
  • poticanje stalnog stanovanja
  • planiranje temeljeno na stvarnim potrebama otočana, a ne samo na natječajnim okvirima

U suprotnom, otoci ostaju administrativno pokriveni, ali razvojno zapostavljeni.


Drvenik Veli – jasan slučaj prema EU i hrvatskoj definiciji

Drvenik Veli:

  • okružen morem
  • bez mosta
  • ima stalne stanovnike
  • nije gradsko središte
  • površina veća od 1 km²

100 % otok prema EU definiciji, a prema hrvatskom Zakonu o otocima dodatno spada u skupinu manjih i slabije naseljenih otoka koji bi trebali imati poseban razvojni prioritet.

Gap između EU principa i hrvatske prakse

  • EU jasno definira da održivi razvoj otoka mora biti integriran i fokusiran na stalne stanovnike, demografiju i cjelogodišnje radno mjesto.
  • Hrvatska u praksi često financira turističke infrastrukturne projekte ili sezonski turizam, što formalno zadovoljava uvjete EFRR-a, ali ne ostvaruje temeljne EU ciljeve održivosti otoka.

RH je naravno opet pronašla sivu zonu

  • EU stručnjaci (ESPON, OECD, EEA, European Commission) su jasno definirali što znači održivi razvoj malih otoka – fokus na stalne stanovnike, demografsku održivost, cjelogodišnje radno mjesto, lokalnu ekonomiju i očuvanje resursa.
  • Hrvatska je strategiju EU formalno prihvatila, ali u praksi je iskoristila “sivu zonu” fleksibilnosti – uzela novac, ali ga raspodjeljuje prema političkim i infrastrukturnim kriterijima, a ne prema stvarnim EU principima održivosti otoka.
  • Posljedica: od ~1,569 milijardi € ITP sredstava, Splitsko-dalmatinska županija dobije samo 35 milijuna € za otoke , što je očito nedovoljno za postizanje stvarnog, cjelovitog razvoja otoka.
  • Problem nije nužno ilegalan, ali je strateški i znanstveno promašen – novac se troši bez stvarnog učinka na demografsku i ekonomsku održivost otoka.

Može se reći: RH formalno slijedi EU pravila, ali ne poštuje duh strategije.
To je tipičan primjer gdje znanost i politika ne idu ruku pod ruku, a sredstva koja bi trebala služiti održivom razvoju otoka koriste se kratkoročno i površno.

EU ciljevi i hrvatska implementacija nisu usklađeni

Formalno Hrvatska sudjeluje u ITP-u i prima sredstva, ali strateški i metodološki razvoj malih otoka nije prioritet, već „novac tamo gdje se može povući i pokazati učinak“ – što često znači gradovi, infrastruktura i turizam, ne demografski održivi otoci.


Zaključak: vrijeme je za promjenu pristupa

Ako 35 milijuna eura EU fondova ne rezultira:

  • boljim uvjetima za život
  • stvarnim ostankom i povratkom stanovništva
  • cjelogodišnjim naseljavanjem otoka

onda ne govorimo o razvoju otoka, nego o razvoju projekata na otocima.

Projekti trebaju biti alati za život, ne birokratske točke za tablicu.

Drvenik Veli i Mali ne tribaju još jedan “projekt” na papiru da stoji u tablici, niti da zadovoljava proceduralne ili političke checkliste. 

Ono što stvarno treba je:

  • Voda i osnovna infrastruktura
  • Pouzdana energija, uključujući obnovljive izvore
  • Ljude koji žele i mogu raditi
  • Pravi posao, održiv i dugoročan, poticanje opg-ova, samozapošljavanja

Naši otoci trebaju vodu, struju, ljude, posao i budućnost koja slijedi viziju i znanstveno utemeljenu strategiju EU, a ne kratkoročne političke interese vladajuće stranke.


https://slobodnadalmacija.hr/split-i-zupanija/obala/dok-eu-salje-milijune-za-muzeje-i-knjiznice-oni-nemaju-ni-vodu-pucaju-po-savovima-mladi-odlaze-sve-se-gasi-1537332

Morski.hr Objavljen Javni poziv za dostavu prijedloga projekata za Program razvoj otoka u 2026. godini

Slobodna Dalmacija – SD županija ulaže u otoke 35 milijuna eura iz EU fondova. Evo što se radi u Komiži, Jelsi, Nerežišćima, Vrboskoj…

Anketa Drvenik Veli 2021. godine

Ključni izvori

  • Brundtland Report, Our Common Future, UN, 1987
  • European Commission (2020, 2021)
  • ESPON (2019, 2020, 2021)
  • OECD (2018, 2020)
  • European Environment Agency (EEA, 2021)
  • Zakon o otocima, NN 116/18, 73/20

Autor Nives Meštrović

Nives Meštrović Dipl. Kauffr. equiv. M.Sc. Business Administration & Expert in Sustainable Financial Management co-founder & coordinator of Civic Initiative for the Sustainable Development of the Island of Drvenik Veli - Zirona.org Deputy Member of the Working Group / Island Partnership for the preparation of amendments to the Development Plan of Split-Dalmatia County 2022–2027. Dipl. Kauffr. equiv. M.Sc., stručnjakinja za održivo financijsko upravljanje Su-inicijatorica i koordinatorica Građanske inicijative za održivi razvoj otoka Drvenika Velog - Zirona.org Zamjenica člana Radne skupine / Otočnog partnerstva za izradu dopunu Plana razvoja Splitsko-dalmatinske županije 2022. – 2027.

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)