„Strategija bez otoka, otok bez strategije.“
U vremenu kada se gradovi natječu u održivosti, „zelenim politikama“ i privlačenju EU sredstava iz EU fondova za razvoj otoka, istovremeno postoje i primjeri koji pokazuju suprotnu sliku – nedostatak sustava, strategije i odgovornosti.
Jedan takav primjer dolazi iz Grada Trogira.
“Održivi razvoj grada Trogira je proces uravnoteženog upravljanja prostorom, resursima i gospodarskim aktivnostima kojim se osigurava dugoročna zaštita kulturne baštine, okoliša i kvalitete života lokalnog stanovništva, uz istovremeni razvoj konkurentnog i cjelogodišnjeg gospodarstva.”
Održivi razvoj grada Trogira nije moguć bez aktivnog uključivanja Drvenika Velog i njegovih stanovnika u planiranje, upravljanje resursima i donošenje razvojnih odluka.
Ono što se službeno naziva odlagalištem ili reciklažnim prostorom na otoku Drveniku Velom otvara ozbiljna pitanja – ne samo ekološka, nego i pitanja upravljanja javnim resursima.
video https://www.facebook.com/share/v/18dkKUXd8a/
Ovo nije reciklažno dvorište
Na prvi pogled jasno je da se ne radi o organiziranom sustavu gospodarenja otpadom.
Kontejneri su postavljeni bez reda i funkcionalne logike, otpad je razbacan po zemlji, različite vrste otpada su pomiješane, a prostor nema nikakvu zonaciju.
Ukratko – nema sustava, nema kontrole, nema upravljanja.
Ovo nije infrastruktura. Ovo je improvizacija.
Ekološki rizik koji se ne vidi odmah
Najveći problem često nije ono što se vidi, nego ono što se ne vidi – a dugoročno ima najteže posljedice.
Tlo na kojem se otpad nalazi je nezaštićeno, neizolirano i bez sustava odvodnje.
To znači da procjedne vode iz otpada – ulja, kemikalije, mikroplastika – mogu završiti u tlu i dalje se širiti.
U obalnom području poput Trogira to nije lokalni problem.
To je potencijalna prijetnja podzemnim vodama i morskom ekosustavu.
Gdje je osnovna infrastruktura?
Standardi za reciklažna dvorišta nisu dodatna vrijednost – oni su minimum.
U ovom slučaju nedostaje gotovo sve što definira funkcionalan sustav:
- vodonepropusna podloga
- sustav odvodnje i kontrola procjednih voda
- separator ulja i štetnih tvari
- jasno označene zone otpada
- prostor za opasni otpad
- zaštita od vremenskih uvjeta
Bez toga ne govorimo o sustavu, nego o riziku.
Operativni kaos koji dugoročno košta
Ovakav model se često percipira kao „ušteda“, ali u praksi proizvodi suprotan efekt.
Rezultat je:
- neefikasno upravljanje otpadom
- veći troškovi transporta i obrade
- nedostatak evidencije i kontrole
- sigurnosni rizici za radnike
Neuređen sustav gotovo uvijek dugoročno postaje skuplji od uređenog.
Turizam i stvarnost
Drvenik Veli također živi od turizma, ali upravo zato ovakvi prizori imaju dodatnu težinu.
Oni šalju jasnu poruku:
- nedostatak brige za okoliš
- izostanak strategije
- nesklad između deklaracija i prakse
U vremenu kada turisti sve više biraju održive destinacije, ovo postaje i ekonomsko, a ne samo ekološko pitanje.
Pitanje zakonitosti
Postoje jasni propisi o gospodarenju otpadom, zaštiti okoliša i tehničkim uvjetima reciklažnih dvorišta.
Ako se oni ne poštuju, moguće su posljedice:
- novčane kazne
- obveza sanacije
- gubitak EU financiranja
Drugim riječima, problem nije samo operativan – nego i institucionalan.
Problem i prilika
Iako situacija izgleda negativno, ona istovremeno otvara prostor za transformaciju.
Ovakav prostor može postati:
- moderno reciklažno dvorište
- centar kružnog gospodarstva
- primjer dobre prakse za otoke
- projekt financiran iz EU fondova
Ali to zahtijeva ono što trenutno nedostaje: jasnu viziju i odgovorno upravljanje.
Na otocima poput Drvenika Velog (11,6 km²) gospodarenje otpadom se i dalje često promatra kao logistički problem – kako ga prikupiti i transportirati na kopno.
Otpad na otoku: problem logistike ili propuštena prilika?
Međutim, europske politike, uključujući Circular Economy Action Plan Europske komisije, jasno pomiču fokus: od upravljanja otpadom prema njegovom sprječavanju.
Drugim riječima, cilj više nije „bolje odvoziti otpad“, nego ga – u što većoj mjeri – ne stvarati.
Zašto postojeći sustavi nisu dovoljni
Klasični sustavi (odvojeno prikupljanje + transport) i dalje su linearni:
prikupi → obradi → odvezi
Za otoke to znači:
- visoki transportni troškovi
- dodatne CO₂ emisije
- ovisnost o kopnu
- bez rješavanja uzroka problema
U kontekstu ESG kriterija i ciljeva održivog razvoja, takav model je zastario.
Otok kao zatvoreni sustav
Otoci imaju jednu ključnu prednost: jasne granice.
To ih čini idealnim za primjenu kružne ekonomije.
Osnovno načelo je jednostavno:
ono što nastane na otoku – treba se, koliko god je moguće, obraditi na otoku.
To ne znači izolaciju, nego pametno upravljanje resursima:
- smanjenje otpada
- lokalna obrada
- ponovna uporaba
Novi pristup: od otpada do resursa
Suvremeni model pomiče fokus s „zbrinjavanja“ na „vrijednost“.
Prevencija
- smanjenje jednokratne plastike
- refill sustavi
- zero waste turizam
Lokalna obrada
- kompostiranje biootpada
- mali reciklažni hubovi
- centri za ponovnu uporabu
Kružni modeli
- prenamjena materijala
- lokalne inicijative i mikro-poduzetništvo
- povezivanje turizma i održivosti
Smanjenje ovisnosti o kopnu
Što se više otpada obrađuje lokalno, to su:
- niži troškovi
- manje emisije
- veća otpornost zajednice
Promjena paradigme
Ključna promjena nije tehnička, nego konceptualna.
Otpad nije primarno problem koji treba ukloniti, nego posljedica načina proizvodnje i potrošnje.
Zato pravo pitanje nije:
Kako učinkovitije odvoziti otpad?
nego:
Kako ga uopće ne stvarati – i kako ono što nastane pretvoriti u vrijednost?
Primjeri dobre prakse
Kamikatsu otok Shikoku (Japan)
Mala zajednica od oko 1.300–1.500 stanovnika već više od 20 godina provodi zero waste pristup i razdvaja otpad u više od 45 kategorija.
Stopa recikliranja prelazi 80 % (Fagerholm et al., 2025).
Ključ uspjeha:
- detaljno razvrstavanje
- ponovna uporaba
- centri za popravke
- aktivno uključivanje stanovnika, stanovnici sami odvoze otpad
- dugoročna dosljednost
Poruka je jasna:
visoke stope recikliranja ne nastaju apelima, nego sustavom.
Otok Krk (Hrvatska)
Otok Krk, s oko 19.000–20.000 stanovnika, prvi je hrvatski otok certificiran kao zero waste otok.
Unatoč snažnom turističkom pritisku, odvojeno prikuplja oko 58–60 % otpada.
Sustav uključuje:
- „od vrata do vrata“ prikupljanje
- vlastite spremnike
- reciklažna dvorišta
- kompostiranje
- edukaciju i transparentnu komunikaciju
- uključivanje poduzetnika
Proces traje od 2005. godine – dakle, riječ je o dugoročnom sustavu, ne projektu.
Poruka za druge otoke je jasna:
nije presudna veličina, nego dosljednost i infrastruktura.
Vrijeme za odgovornost: tko upravlja sustavom?
Od 2021. Splitsko-dalmatinska županija osigurala je 35 milijuna eura za održivi razvoj otoka.
Sredstva postoje.
Problem je provedba.
Unatoč tome, javni prostor često prikazuje „uspješne projekte“, dok stvarnost na terenu pokazuje ponavljajuće probleme:
- neadekvatno odvajanje otpada
- nered oko spremnika
- lošu sliku u turističkoj zoni
Ono što se naziva „izazovima“ u praksi su predvidivi rezultati lošeg sustava.
Uloga mjesnog odbora
Mjesni odbor nije operativni produžetak komunalnih poduzeća.
Njegova uloga je:
- zastupati interese građana
- otvarati dijalog
- tražiti funkcionalna rješenja
- kontrolirati kvalitetu usluge
Prebacivanje odgovornosti na građane nije rješenje.
Ako sustav ne funkcionira – problem nije u građanima, nego u sustavu.
Prioriteti razvoja
Dok osnovni sustav otpada ne funkcionira, paralelno se planiraju investicije (ne održivi parking /200.000 Eura, šetnica 2.000.000 Eura) koje ne rješavaju temeljne probleme.
To otvara ključno pitanje prioriteta:
- što je stvarno potrebno zajednici
- što rješava uzrok problema
- a što samo stvara novu infrastrukturu bez učinka
Održivi razvoj nije dekorativna infrastruktura.
Održivi razvoj je funkcionalan sustav.
Zaključak
Ovo nije pitanje estetike.
Ovo nije pitanje jedne lokacije.
Ovo je pitanje načina upravljanja.
Ako želimo govoriti o održivosti, moramo početi od temelja.
A gospodarenje otpadom je upravo to – temelj.
Bez njega, sve ostalo ostaje samo deklaracija.
Nemamo tradiciju odvajanja:
press kit – Građanska inicijativa za razvoj otoka Drvenika V
#održivost #gospodarenjeotpadom #circulareconomy #zerowaste #ESG #sustainability #greenpolicy #urbandevelopment #smartcities #environmentalmanagement
#Trogir #DrvenikVeli #Hrvatska #otoci #dalmacija #mediteran
#ekologija #zaštitaokoliša #održiviturizam #sustainabletourism #cleancoast #maritimeenvironment
#javnoupravljanje #strategija #lokalnarazina #odgovornost #infrastruktura
#EUfondovi #greentransition #climateaction #resourcemanagement #wastemanagement
#zirona
