Krknjaši su postali studija slučaja institucionalnog sloma i ignoriranja zakona!
Imamo resurse – ali nemamo svrhu, strategiju ni institucije
Hrvatska je bogata naslijeđem, krajolikom, talentom i inovacijama, ali je država bez zajedničke svrhe i bez institucija koje bi je vodile naprijed.
Imamo prekrasno more, sjajno sunce, otvoren prostor, obrazovane i talentirane ljude, pristup EU fondovima i jedinstveno bogatu kulturnu baštinu. No, nedostaju nam institucije koje bi sve to pretočile u održivi razvoj, nedostaje nam zajednička nacionalna vizija, jasan smjer i volja za donošenjem odluka koje možda bole kratkoročno, ali vode naprijed dugoročno.
Postoje dva velika, dokazana okvira koja objašnjavaju zašto neke zemlje uspijevaju, a druge ostaju zaglavljene.
Nažalost, oba Hrvatsku svrstavaju među one koje i dalje „vrte u prazno”.
1. Ray Cline: Moć nije u resursima — već u svrsi i volji
Američki politički analitičar Ray Cline razvio je formulu za izračun „percipirane moći” neke države:
Pp = (C + E + M) × (S + W)
Gdje:
C = Kritična masa (broj stanovnika i teritorij)
E = Ekonomski kapacitet
M = Vojna snaga
S = Strateška svrha
W = Politička volja
Zaključak: Bez strategije i političke volje, čak i najveći resursi ne rezultiraju stvarnim utjecajem niti dugoročnom snagom.
Što to znači za Hrvatsku?
Imamo resurse.
Ali nemamo strateški plan — niti volju da ga provedemo.
Nismo se dogovorili što želimo postati kao država.
Nedostaju nam kontinuitet, odgovornost i dosljednost u javnom odlučivanju.
2. Acemoglu i Robinson: Nema napretka bez institucija
U svojoj utjecajnoj knjizi “Zašto nacije propadaju”, ekonomisti Daron Acemoglu i James A. Robinson tvrde da:
-Resursi sami po sebi nisu dovoljni
-Obrazovanje samo po sebi ne jamči uspjeh
Prava razdjelnica između uspješnih i neuspješnih nacija leži u:
✅ Inkluzivnim političkim institucijama
✅ Vladavini prava koja štiti vlasnička prava i provodi ugovore
✅ Otvorenosti prema inovacijama i promjenama
✅ Sustavu koji nagrađuje trud i inicijativu umjesto da ih kažnjava
ALI
- Kada elite zadržavaju moć i blokiraju reforme, društva stagniraju.
- Kada zakoni ne vrijede jednako za sve, povjerenje nestaje, apatija raste, a iseljavanje se povećava.
🏝️ Krknjaši – Plava Laguna – Drvenik Veli: Simbol onoga što se događa bez svrhe i institucija
Uvala Krknjaši (Drvenik Veli) mogla je postati uzor održivog turizma.
Umjesto toga, postala je:
– prostor tolerirane bespravne gradnje i devastacije prirodne obale i podmorja
– ogledni primjer ignoriranja zakona
– odraz institucionalnog sloma
Javni interes se ne štiti. Dugoročno planiranje ne postoji.
A Krknjaši nisu jedini slučaj — primjeri se nalaze diljem otoka, šuma, obale, pa i u javnim natječajima.
Vrijeme je za promjenu paradigme
Ako želimo postati uspješna zemlja, moramo istovremeno:
✅ Definirati nacionalnu svrhu – što želimo da Hrvatska bude za 20 godina?
✅ Razviti dugoročnu, provedivu strategiju – s jasnom odgovornošću i nositeljima
✅ Izgraditi funkcionalne institucije – koje ne ovise o volji pojedinaca na vlasti
✅ Osigurati pravnu sigurnost i jednakost pred zakonom – za sve, a ne samo za „povezane/ umrežene“
Zaključak: Hrvatska ne propada zato što nema resurse, već zato što nema svrhu, viziju i odgovornost
Države ne propadaju zato što su siromašne.
Siromašne ostaju zato što ne izgrade institucije koje omogućuju rast.
Hrvatska ne propada zato što nema ništa.
Propada zato što ne zna što želi — niti kako to ostvariti.
Ray Cline nas podsjeća:
Resursi bez svrhe su nemoćni.
Acemoglu i Robinson dodaju:
Bez institucija, čak i najplemenitija svrha ostaje neostvarena.
Vrijeme je da izaberemo svoju budućnost — ili ćemo i dalje sa strane promatrati vlastiti pad.
press kit – Građanska inicijativa za razvoj otoka Drvenika V
Zvizdač na djelu? – Inspekcija stiže – ponton nestaje! – Zirona.org
Otvoreno more – Krknjaši trebaju dobiti zaštitu značajnog krajobraza uz ograničenje broja plovila i posjetitelja